|
Prijedor
- Dosadašnji način izbora kandidata i nedavno
završeni konkurs za pounu upražnjenih radnih mjesta
u Novim Rudnicima Ljubija bili su povod za razgovor
predsjednika Općinskog odbora SBiH Muharema Murselovića
sa direktorom ovog preduzeća Mladenom Jelačom
i njegovim zamjenikom Božom Grbićem. Naime Bošnjački
lideri u Prijedoru su uistinu teškom mukom gotovo
natjerali 13 Bošnjaka da se prijave na ovaj konkurs
za 45 radnih mjesta. Iako su bez zaposlenja Prijedorski
Bošnjaci i Hrvati, već dugo se ne prijavljuju
na ovakve konkurse jer se na konačnim listama
sretnika koji su dobili radna mjesta po pravili
uvijek nađu "ispod crte". Tako je bilo
i ovoga puta: na pomenuti konkurs se prijavilo
ukupno 660 osoba, a među onima koji su primljeni
našla su se samo dvojica Bošnjaka. Zato se u razgovoru
sa čelnicima Novih rudnika Murselović interesirao
za kriterije koji su odlučivalu pri izboru kandidata.
Kako mu je rečeno prioritet su imale osobe iz
Omarske, djeca radnika koji su ostali bez posla
kao tehnološki višak, zatim djeca poginulih radnika,
djeca penzionera itd, dok su se kandidati iz ostalih
kategorija stanovništva među kojima uopšte nema
djece ubijenih logoraša našli tek na desetom mjestu
liste prioriteta. Na Murselovićevu primjedbu da
su kriteriji u najmanju ruku sporni, čelnici Novih
rudnika Ljubija su uzvratili konstatacijom da
se radi o privatnoj firmi čiji rukovodioci mogu
samostalno uređivat, između ostalog liste kriterija
za izbor novih radnika.
Zbog
ovakvog ponašanja Muharem Murselović će narednih
dana od vodećih ljudi Mittal Steela zatražiti
odgovor na pitanje da li je u Ljubiji na sceni
politika zapošljavanja njihove kompanije, ili
se radi o samovolji lokalnih rukovodilaca. "Sa
ovakvom politikom Rudnika biće potrebno 500 godina
da se postigne približna nacionalna struktura
zaposlenih u firmi koja je prije rata upošljavala
oko 2000 Bošnjaka i Hrvata", kaže nam Murselović.
Prije
rata, međutim, Bošnjaci i hrvati prednjačili su
u rukovodnim strukturama Rudnika, ali su mnogi
od njih ubijeni 1992. godine i to mahom u logoru
Omarska. Tada je i mehanizacija rudnika služila
za rušenje bošnjačke i hrvatske imovine u Prijedoru,
o čemu svjedoče i snimci iz 1992. godine na kojima
se vidi kako rudnički cateplari ruše kuće porodica
Beširević i Bajramović u Titovoj ulici.
Posljednji
konkurs u ovom kolektivu samo potvrđuje da je
Rudnik ostao na kursu iz 1992. godine. Otud je
i jasno i to zađto su pregovori oko izgradnje
memorijalnog centra u Omarskoj zamrznuti nedugo
nakon što su počeli.
 |
Rudnički
cateplari ruše kuće porodica Beširević i
Bajramović u Titovoj ulici 1992. godine
|
|
