Beograd- Drugi dio konferencije Prijedor 1992: Van osnovane sumnje u organizaciji Fonda za humanitarno pravo, koji je održan u nedjelju popodne u beogradskom Centru Sava nosio je naziv Glas žrtve.

Moderatorica Nataša Kandić predstavila je govornike-žrtve, upoznavši posjetioce sa osnovnim pojedinostima iz njihovih biografija.

Nusreta Sivac je prijeratni prijedorski sudija i bivša zatočenica zloglasnog logora Omarska. Sa pijetetom govorila je o svojim komšijama koji iz logora nisu vraćeni svojim domovima i čiji posmrtni ostaci uglavnom nisu pronađeni. Izrazila je žaljenje što ovoj konferenciji nisu prisustvovali njeni sugrađani Srbi, koji ni 14 godina nakon počinjenih zločina nisu spremni da se suoče s nedavnom prošlošću. Detaljno je opisivala kako je to izgledao jedan zatočenički dan u ovom logoru, ali i o tome kako su oni počinjali: brojanjem mrtvih na travnjaku pored Bijele kuće.

Od 36 zatočenica Omarske, njih pet nisu preživjele. Među njima je Mugbila Beširević, kojoj je pijani stražar urezao krst na licu, i Hajra Hadžić, koja je naga na pisti tuširana velikim mlazom vode koji je dolazio iz šmrka koji se koristi za pranje rudarske mašinerije.

Mirsad Duratović svjedočio je o stradanju Bošnjaka u Bišćanima 20.jula 1992. godine. I Mirsad je bivši logoraš logora Omarska i Manjača, koji tada nije bio punoljetan. Među njegovom rodbinom danas nedostaje pedesetak članova ubijenih 1992. godine.

O ličnom i stradanju porodice u Kozarcu, koncentracionim logorima i gubitku brata na Korićanskim stijenama govorio je Teufik Kulašić. U Centru Sava, gdje se odvijala ova konferencija, nastao je tajac popraćen suzama kada su o vlastitim i stradanjima porodica govorili tada četrnaestogodišnji Zijad Bačić i desetogodišnji Hidajet Horozović iz Zecova.